Vitezovi kalemegdanske ravni

Ne, nije ono što mislite i to po dva osnova. Nije reč o poslastičarskoj radnji sa početka Bulevara Revolucije (ili Aleksandrovoj, kako Vam drago); a nije ni skup, tek tako obesnih momaka, golih do pojasa, koji se u svojoj bahatosti makljaju radi makljanja. Nemoj da je neko slučajno pomenuo današnje “navijače”. Pelivanluk je bio i ostao, u pamćenju tek ponekog Beograđanina koji se njihovih “borbi” seća, zaista – viteški dvoboj plećatih momaka, uglavnom sa Kosova i iz Makedonije koji, samo zbog nedostatka pravih menadžera, svoju rvačku veštinu nisu promovisali u pravi sport. Ostala je, nama retkima, uspomena na detinjstvo, kada bi nam baba sa prozora, videvši nas u dvorištu po julskoj žezi, bez majice i povrnutih pantalonica, podviknula – “Ajde, pelivani – ručak”

(1956-1958.)

“Duga”, “Sport i svet”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *