Džumhur iz naših sokaka ili kako nas je Zuko učio Hodoljublju

“Imati ili nemati, primati ili davati, sve se okreće u jednom beskrajnom krugu velikog besmisla ljudskog bitisanja i beznađu svih živih stvorova na ovome svetu. Samo dobročinstvo, i to neposredno, može čoveka ozariti i donetu mu mir, spokojstvo i blaženstvo. Setih se odjednom Van Goga i kao sumanut ceo dan ponavljam…Ljudskoj bedi nikad neće biti kraja.” (“TV Novosti”, 1976.)

Zulfikar Zuko Džumhur (Konjic, 24. 09. 1921- Herceg Novi, 29. 09. 1989.)

Sledećih par članaka su tek mali, malecni osvrt na život i rad umetnika.

Iz stare štampe, a za našu zajedničku uspomenu. Zaslužio je.

 

Vib o Džumhuru, “Politika”, (1977.)

“Studio”, (1977.)

“7 TV dana” (1976.)

“Politika”, (1975.)

Ranko Munitić – naš filmski prijatelj

Bio jednom jedan Ranko. Trogiranin. Pio slatku kafu, pušio i na tupava pitanja dokonih – “zašto je nešto tako i tako …” – odgovarao prostotom koja je iz njegovih ustiju zvučala šekspirovski – “Zato da bi pizde pitale”.

Niko nikada nije o filmu pisao kao Ranko Munitić. Sva je prilika i da neće.

“Trepetalo iz Trogira” živi kroz svoje tekstove, pisane makar i pre 60 godina.

Continue reading Ranko Munitić – naš filmski prijatelj

Širli Templ – mala zvezda velikog Holivuda

Shirley Temple (1928-2014), američka glumica koja je vrhunac svoje holivudske slave imala u periodu od svoje četvrte pa sve do šesnaeste godine života. Dok mnogi glumci bivaju zaboravljeni nakon stotina uloga tokom celog svog životnog staža pred kamerama, slatka mala, kovrdžava Širli, na vreme je shvatila šta je potrebno uraditi kako bi ti ime postalo i ostalo, današnjim marketinškim rečnikom objašnjeno – brend!

(1938.)

Continue reading Širli Templ – mala zvezda velikog Holivuda

Katarina Urban, lijepa Osječanka

Da se neke jednostavne i obične lepote, neko seti posle 46 godina, ne treba mnogo. Želja novinara da bude interesantan i uopšte – pokaže interesovanje za period razvoja sveta oko njega i u periodu kad njega još nije bilo. Čak i izbor za Mis dokazuje da ne počinje sve od nas. Žene su lepe samim tim što su žene!

(1931-1977.)

Continue reading Katarina Urban, lijepa Osječanka

Kockasti virus osamdesetih

Erbo Rubik je rođen 13. jula 1944. godine u Budimpešti, što je uticalo na to da njegov genijalno-suludi pronalazak često bude nazivan i “mađarskim”. Kocka, rotirajuća, rasklapajuća, ona koja je početkom osamdesetih godina prošlog veka davala stimulans, što razvijanju moždanih vijuga, što razlogu za bežanje sa časova, ostala je simbol globalnog ultra-pronalaska koji ne služi ničemu, ali bez koga bi život generacija u međuvremenu bio bar malo dosadniji nego bez njega.

(1982/1983.)

Continue reading Kockasti virus osamdesetih

Maurović – sve ostalo bilo bi suvišno

Andrija Maurović (1901 – 1981), jugoslovenska strip – ikona, pored crtanja kapitalnih stripova, bavio se i ilustracijama knjiga, što je jedan prilično zapostavljen deo stvaralaštva ovog crtačkog genija. „Stari mačak“ je svoj život proživeo kako je hteo, a da nije bilo tako, ostavio bi nas bez nekih remek dela crtane umetnosti. Bez suvišne priče, činjenica da korice monografije „Istorija jugoslovenskog stripa“ krasi njegov lik, kao i da je jedan od tematskih trobroja časopisa „Gradac“ posvećen upravo njemu, govori više od bilo kakvih dodatnih pojašnjenja.

(1975.)

Continue reading Maurović – sve ostalo bilo bi suvišno

Princ koji je sišao među ljude

Antoine Marie Jean-Baptiste Roger, comte de Saint-Exupéry (29 jun 1900. – 31 jul 1944.)

Da li je autoru knjige, koja je u isto vreme nekima najčitanija, drugima najcitiranija, a nekim trećima najmanje poželjna za čitanje, potrebno navoditi datume rođenja i smrti? To da je rođen, potvrđuje nam primerak „Malog princa“ u rukama. To da je, eventualno poginuo, ne može nam garantovati ništa, čak ni oni ostaci uniformi, narukvica ili izviđačkog aviona, pronalaženi nekoliko dana ili decenija nakon njegovog nestanka, ili, bolje reći – odlaska. Voleli ili ne, najzagonetnijeg junaka svetske književnosti, jasno je jedno – onaj ko piše, ne samo za svežanj novčanica, već kako bi ostavio trajan otisak sopstvene duše, taj ne nestaje.

(1976.)

“Start”

Mene, ako se sete – sete….

Danilo Bata Stojković (1934-2002) jedan je iz plejade istinskih gorostasa domaće kinematografije i glumišta uopšte. Stevan, Gvozden, Bangeja, Bubuleja, Milovan Pašanović, otac Sreten, Brka, Laki Topalović, Babi Papuška, Gazda Šćepan, otac Veselin, Ilija Čvorović, Simeun i čitav niz drugih likova, duboko urezanih u sećanja svih nas kojima je domaći film prirastao srcu, ostaće tu dugo. I trajaće.

“Mene, ako se sete za dan bezbednosti – sete; ako ne – nikom ništa. To je bila moja građanska dužnost!”

Continue reading Mene, ako se sete – sete….

Život i priključenija jednog “Leptira”

Anri Šarijer, bio to on ili ne, domogao se sopstvene slobode. Mnogi od nas o tome celoga života samo čeznu.

Henri Charrière (1906-1973), verovatno je uz Edmonda Dantesa, imaginarnog grofa od Monte Krista, najpoznatiji begunac iz zatvora ikada. Nakon sumnjive optužbe za ubistvo, koju je do kraja života negirao, i nakon 13 godina u surovom okruženju zatvora u Francuskoj Gvajani, uspeo je da pobegne i nastani se u Venecueli. Roman „Papillon“, koga je predstavljao autobiografskim, objavljen je 1969. godine, a 1973. roman je ekranizovao Frenklin Šefner, više nego uspešno. Kasnije polemike oko autentičnosti autorstva romana, kao i oko istinitosti opisanih događaja, ostale su u senci Stiv Mek Kvina i Dastina Hofmana. Kako i ne bi…

(1969-1974.)

Continue reading Život i priključenija jednog “Leptira”

Petar Križanić – Pjer koji je razumeo olovkom

Petar “Pjer” Križanić (1890-1962), legenda domaće karikature, jedan od osnivača “Ošišanog ježa”. Objavljivao u “Koprivama”, “Pokretu”, “Riječi”, “Životu”, “Politici”. U njegovu čast 1967. pokrenuta je godišnja nagrada za karikaturu – “Pjer”.

(1937-1962.)

Continue reading Petar Križanić – Pjer koji je razumeo olovkom

Naš, Vaš i njihov Meša

O tome zašto ga zbog nas ovakvih i onakvih kakvi smo bili te 1972. godine, kada je ovaj intervju napravljen, muči nesanica, kao i sa dubokim predosećanjem kakvi ćemo tek biti, pričao je Mehmed – Meša Selimović.

Tada, kao da nije imao ko da ga čuje, a danas ko da ga pročita. Izuzev, nakazno unakaženih citata sa društvenih mreža, koji su, u međuvremenu postali “smešni”. Taman onoliko, koliko bismo pokojnom Meši danas bili svi mi, kada ne bi smo bili ovako žalosno očajni bez njega i malog broja njemu sličnih.

Continue reading Naš, Vaš i njihov Meša

Orijana Falači (1929-2006)

Oriana Falacci, verovatno najupečatljivija novinarka XX veka. Poznata po svojim intervjuima sa mnogim, svetski poznatim imenima, pre svega iz sveta politike, ali i iz kulture, filma… Ostali su upamćeni njeni razgovori sa Henrijem Kisindžerom, Deng Ksiao Pingom, Rezom Pahlaviem, Lehom Valensom, Idi Aminom, Goldom Meir, Vili Brantom, ajatolahom Homeinijem, Federikom Felinijem i drugima.

Izveštavala je sa svih ratnih žarišta po svetu, bila ranjavana, napadana i osporavana, ali je bila i ostala novinarska legenda.

(1971.)

Continue reading Orijana Falači (1929-2006)