Ne pristoji se, 1/2

“Svaka rasa sama za sebe određuje šta je pristojno. Priroda ne poznaje nepristojnost – u pitanju je ljudska izmišljotina” (Mark Tven, “Beležnica”)

Koliku je razliku u “mešanju s ljudima” napravio jedan vek? A koliku vek i po? Da li su znaci pristojnosti ostali isti? Da li smo mi manje sujetni, naprasiti, obzirni? Mlataramo li rukama i uvrćemo li prste, blenemo li netremice u ljude i znamo li u kojoj prilici treba “svrnuti s nogostupa”? Hvalimo li ili kudimo i izvrćemo li događaje? Na kraju krajeva, ljude pored beskrajnih podela delimo i na “pristojne” i “nepristojne”. Bilo bi interesantno čuti komentar naših sunarodnika koji su čitali ove mudrolije u godini 1886., da li su ih primenjivali? Odgovora nema. Zato ste tu vi, čitajte i izaberite omiljene pristojnosti. Neka vas slikovita i drugačija leksika ovih presušenih stranica oraspoloži. “Budi učtiv, ali nemoj biti rob”, predlaže nam ručna knjižica.

Ručna knjiga za žandarme i policijske organe, 1914.

Godina je 1914. Po reonima varoškim zabranjeno je: manisanje tuđeg espapa, nikakvi orfeumi, šantani, panorame i gimnastike u javnim lokalima nisu dozvoljeni, a u parkovima se ne smeju drveće i cvetovi kidati i klupe rezati…

Održavanje reda nekad je bila ozbiljna stvar. Valjda zato što je i red doživljavan kao ozbiljna tekovina. O održavateljima istog – sve najbolje, kako se ne bi primenili navodi iz knjige.

(slobodni odabir stranica)

Continue reading Ručna knjiga za žandarme i policijske organe, 1914.