knjiga: “Volimo Beograd svakoga dana po malo”,
Dušan Radović, tekst / Dušan Petričić, ilustracije (1977.)
Knjige su kao ljudi, kraj mnogih prođemo, a da ne slutimo koliko bi nam bile zanimljive
“Svaka rasa sama za sebe određuje šta je pristojno. Priroda ne poznaje nepristojnost – u pitanju je ljudska izmišljotina” (Mark Tven, “Beležnica”)
Koliku je razliku u “mešanju s ljudima” napravio jedan vek? A koliku vek i po? Da li su znaci pristojnosti ostali isti? Da li smo mi manje sujetni, naprasiti, obzirni? Mlataramo li rukama i uvrćemo li prste, blenemo li netremice u ljude i znamo li u kojoj prilici treba “svrnuti s nogostupa”? Hvalimo li ili kudimo i izvrćemo li događaje? Na kraju krajeva, ljude pored beskrajnih podela delimo i na “pristojne” i “nepristojne”. Bilo bi interesantno čuti komentar naših sunarodnika koji su čitali ove mudrolije u godini 1886., da li su ih primenjivali? Odgovora nema. Zato ste tu vi, čitajte i izaberite omiljene pristojnosti. Neka vas slikovita i drugačija leksika ovih presušenih stranica oraspoloži. “Budi učtiv, ali nemoj biti rob”, predlaže nam ručna knjižica.
Godina je 1914. Po reonima varoškim zabranjeno je: manisanje tuđeg espapa, nikakvi orfeumi, šantani, panorame i gimnastike u javnim lokalima nisu dozvoljeni, a u parkovima se ne smeju drveće i cvetovi kidati i klupe rezati…
Održavanje reda nekad je bila ozbiljna stvar. Valjda zato što je i red doživljavan kao ozbiljna tekovina. O održavateljima istog – sve najbolje, kako se ne bi primenili navodi iz knjige.
Continue reading Ručna knjiga za žandarme i policijske organe, 1914.
U vremenu obnove i izgradnje, petogodišnjih planova i udarničkih značaka, likovi sa biskopskog platna počeli su da uzimaju primat likovima sa prvomajskih transparenata. Postajali su ljubimci. Ova brošurica sadrži razgovore sa nekolicinom njih…
Sportski novinar, publicista, legendarni komentator, Radivoje Raća Marković pisao je priručnike i knjige o sportu, ali evo jedne o mikrofonu. Veoma je zanimljiva i korisna kao priručnik, ali i kao bonton “ponašanja za mikrofonom” i poštovanja profesije “novinski komentator”
(izdavač “Sedma sila”, Beograd, 1967.)
Ah, ljubezni moj, kao što onomad reče milostivi gospodin Ninković, danas Vam se nobles ne može biti bez pušenja, bridža, ljubavnika i … ove knjige.
(1881.)
Verovatno prvo posleratno izdanje znamenitog mede iz Milnove mašte, interesantno najviše zbog reklamno-anketnog listića koji se nalazio među stranicama knjige i koji je tako upečatljivo govorio o svesti izdavača nekog prošlog vremena.
(1951.)