Beogradske transformacije (3. deo)

Serijal koji započinje ovim setom članaka iz “Borbe” (1958-1962.), trebalo bi razumeti kao poziv svim Beograđanima da sve kamere, instalirane na mobilnim telefonima, iskoriste za stvaranje fotosa okoline u kojoj stanuju ili kroz koje ih noge pronesu, a ne samo ovekovečavanja novih noktiju, karmina, štikli, automobila i drugih privida. Fizičko menjanje lica jednog grada mnogo će biti interesantnije nekim, sada dalekim, generacijama od slika Vaših aktuelnih frizura ili implanata, kojima će se, kada dođe vreme za to, verovatno podsmevati. Ako zaista volite Beograd – volite ga i učešćem u stvaranju njegovog lika koji će u dogledno vreme biti označen kao “nekada”. “Sad” ga ionako vidimo golim okom, i sve češće smo tužni, baš zbog toga.

Continue reading Beogradske transformacije (3. deo)

Beograd. Tačno vreme 19:56:04

Ako postoji ijedna konstanta u razvoju prestonog grada, onda je to u slučaju Beograda, apsolutna haotičnost – građevinska, urbanistička, sociološka i svaka druga. Pesnički nastrojeni kritičari, pravdali bi to nečim što bi nazivali “nemirnim i buntovnim duhom” varoši, i baš te anomalije bi predstavljali kao vrline grada, čiji bi geografski položaj mnogi poželeli. Drugo je pitanje da li su to u stvari “vrline” ne grada, već onog tako amorfnog i nevidljivog, ali itekako uticajnog i najčešće destruktivnog entiteta koji sebe voli nazivati “čaršijom”…

Kako bilo da bilo, neka odiseja onoga što je “na ušću dveju reka, ispod Avale”, druge polovine davno prošlog XX veka – traje!

Continue reading Beograd. Tačno vreme 19:56:04

Beograd. Tačno vreme 19:56:03

Ako postoji ijedna konstanta u razvoju prestonog grada, onda je to u slučaju Beograda, apsolutna haotičnost – građevinska, urbanistička, sociološka i svaka druga. Pesnički nastrojeni kritičari, pravdali bi to nečim što bi nazivali “nemirnim i buntovnim duhom” varoši, i baš te anomalije bi predstavljali kao vrline grada, čiji bi geografski položaj mnogi poželeli. Drugo je pitanje da li su to u stvari “vrline” ne grada, već onog tako amorfnog i nevidljivog, ali itekako uticajnog i najčešće destruktivnog entiteta koji sebe voli nazivati “čaršijom”…

Kako bilo da bilo, neka odiseja onoga što je “na ušću dveju reka, ispod Avale”, druge polovine davno prošlog XX veka – traje!

Continue reading Beograd. Tačno vreme 19:56:03

Beograd. Tačno vreme 19:56:02

Ako postoji ijedna konstanta u razvoju prestonog grada, onda je to u slučaju Beograda, apsolutna haotičnost – građevinska, urbanistička, sociološka i svaka druga. Pesnički nastrojeni kritičari, pravdali bi to nečim što bi nazivali “nemirnim i buntovnim duhom” varoši, i baš te anomalije bi predstavljali kao vrline grada, čiji bi geografski položaj mnogi poželeli. Drugo je pitanje da li su to u stvari “vrline” ne grada, već onog tako amorfnog i nevidljivog, ali itekako uticajnog i najčešće destruktivnog entiteta koji sebe voli nazivati “čaršijom”…

Kako bilo da bilo, neka odiseja onoga što je “na ušću dveju reka, ispod Avale”, druge polovine davno prošlog XX veka – traje!

Continue reading Beograd. Tačno vreme 19:56:02

Ranko Munitić – naš filmski prijatelj

Bio jednom jedan Ranko. Trogiranin. Pio slatku kafu, pušio i na tupava pitanja dokonih – “zašto je nešto tako i tako …” – odgovarao prostotom koja je iz njegovih ustiju zvučala šekspirovski – “Zato da bi pizde pitale”.

Niko nikada nije o filmu pisao kao Ranko Munitić. Sva je prilika i da neće.

“Trepetalo iz Trogira” živi kroz svoje tekstove, pisane makar i pre 60 godina.

Continue reading Ranko Munitić – naš filmski prijatelj

Beograd. Tačno vreme 19:56:01

Ako postoji ijedna konstanta u razvoju prestonog grada, onda je to u slučaju Beograda, apsolutna haotičnost – građevinska, urbanistička, sociološka i svaka druga. Pesnički nastrojeni kritičari, pravdali bi to nečim što bi nazivali “nemirnim i buntovnim duhom” varoši, i baš te anomalije bi predstavljali kao vrline grada, čiji bi geografski položaj mnogi poželeli. Drugo je pitanje da li su to u stvari “vrline” ne grada, već onog tako amorfnog i nevidljivog, ali itekako uticajnog i najčešće destruktivnog entiteta koji sebe voli nazivati “čaršijom”…

Kako bilo da bilo, neka odiseja onoga što je “na ušću dveju reka, ispod Avale”, druge polovine davno prošlog XX veka – traje!

Continue reading Beograd. Tačno vreme 19:56:01

Šeron Tejt ili noć kada nam je pakao uveden u svakodnevicu (2. deo)

Jezivi zločin koji se desio u noći između 8. i 9. avgusta 1969. godine u Los Anđelesu rezultirao je, uglavnom, mnoštvom horor filmova osrednjeg ili lošeg kvaliteta, inspirisanih tim događajem. Filmova uz koje je pojedeno brdo kokica i nakon čijeg gledanja je manji broj gledalaca otišao kući, osvrćući se na ulici iza sebe, dok je veći broj konzumenata poželeo još. U godinama i decenijama koje su usledile, Roman Polanski je napravio nekoliko sjajnih filmova, Šeron Tejt je zalutala negde u maglama zaborava, Čarls Menson je umro u zatrvoru, dok su se hiljade fanova grabile za njegove slike, ploče, kasete diskove, delove odeće, kose… Mnoštvo još grozomornijih zločina počinjeno je širom ove kontuzovane planete od te noći. Od tada, svaka sledeća noć je vreme za razmišljanje i gomilu pitanja. Ko dođe do odgovora, dočekaće i svanuće.

(1969/1975.)

Continue reading Šeron Tejt ili noć kada nam je pakao uveden u svakodnevicu (2. deo)

Šeron Tejt ili noć kada nam je pakao uveden u svakodnevicu (1. deo)

Jezivi zločin koji se desio u noći između 8. i 9. avgusta 1969. godine u Los Anđelesu rezultirao je, uglavnom, mnoštvom horor filmova osrednjeg ili lošeg kvaliteta, inspirisanih tim događajem. Filmova uz koje je pojedeno brdo kokica i nakon čijeg gledanja je manji broj gledalaca otišao kući, osvrćući se na ulici iza sebe, dok je veći broj konzumenata poželeo još. U godinama i decenijama koje su usledile, Roman Polanski je napravio nekoliko sjajnih filmova, Šeron Tejt je zalutala negde u maglama zaborava, Čarls Menson je umro u zatrvoru, dok su se hiljade fanova grabile za njegove slike, ploče, kasete diskove, delove odeće, kose… Mnoštvo još grozomornijih zločina počinjeno je širom ove kontuzovane planete od te noći. Od tada, svaka sledeća noć je vreme za razmišljanje i gomilu pitanja. Ko dođe do odgovora, dočekaće i svanuće.

Continue reading Šeron Tejt ili noć kada nam je pakao uveden u svakodnevicu (1. deo)

Kad su junaci rada svog dizali čela

Nakon prvog tektonskog udara nastalog oslobođenjem i posleratnim vidanjem dubokih rana koje je ono proizvelo, a u jeku idejnih sukoba sa dojučerašnjim najvećim saveznikom i bratom, moćnim pro-ruskim konglomeratom na istoku, ponovo iznikli Feniks krenuo je u svoj beg iz kasabe prošarane zapadnjačkim ornamentima ka pravom “gradu”; nadasve pokušavajući da dosegne podsvesno sanjani modernizam svog sopstvenog razvoja. Kada su “petoljetke” zamenjene makar i pokušajima realnog prosuđivanja urbanista, Beograd se kretao napred.

(1950/1955.)

Continue reading Kad su junaci rada svog dizali čela